izlog jeftinih dama

Queen Of The Damned

, — Autor mayramyers @ 01:56

 

Ja sam devojka cije suze necete da gledate ,ne vise! Ja sam zena koja gazi i pali sve pred sobom,mrzi iz dna svoje duse, obelezene oziljkom kako bi se u paklu razlikovala od drugih,kako bi moglo da se vidi, da sam na ovom svetu bila ....PROKLETA! Devojka koja ce u grubim cizmama zgaziti vase svilene snove i ,nemoj te se nadati ,da cu se ujutru probuditi sa osmehom na licu ,skuvati vam kafu. Manje biti depresivna... manje otrovna i plamteca zmija,koja se ponizno ulizuje kod demonovih nogu .Ne,nisam bila oduvek obelezena i kriva. Nisam se gusila u tisini sto me pokriva. Zaboravi te na to . Disem tudjim plucima a pijem suze svoje,da bih ih kasnije urinirala na sve one ruzicaste boje. Vasa zelja da zivim "vase zivote" ,gusi ,trazi vise kiseonika ,vise svetionika... Nece da moze!!! Da li me je to sudbina u biljku zla pretvorila? Zeljnu krvi ,potraga za odbeglim suncem me je smorila.                                  Zato me slusaj ,ti budalo,sedam puta prevarena ,zdrobljena sam do kostiju i moje telo vise ne ide, boli me svet . Boli jer se razboleo. Niz jezik klizi kamenje a ne reci ,kao niz kamenolom da se orusi o glavu tvoju . Da te podbada ... Cedim mastilo poslednje iz sebe ,jer ja nisam sposobna za dalje .Rastrojenih misli,prazno do grla . Jedva pljujem reci ,preteske za razumevanje . Jos teze za prevodjenje na tvom jeziku ,maternji nam isti a ne razumemo se !     Ja bolim samu sebe ,sa zutom senom preko lica ,nema mi spasa.Plakala sam nad soljom na pola ispijenog caja , onda ga u jednom gutalju popila . To je za nijansu bolesnije od pojesti ispecenog plisanog medu . Znam devojku koja je to uradila . Vama to nije jasno !!!! Nije vam jasno da sam ja devojka koja je urinirala spostvene suze ,zivotom stisnutim izmedju nogu. Mrtva devojka koju nikako da nacnu crvi . Nakljukana tabletama,nakljukana zeljom da ce je pojesti zivu !!! Pa me onda pitaj zasto moja njuska teska i masna ,njusi zelju  o smrti,san o drugacijem postojanju. Zelis da umres? San o drugom svetu ,molis za smrt,da oslobodis dusu...onda moracu samoj sebi da zarijem zube ostre i tako se usmrtim.


Rodjena ponovo

— Autor mayramyers @ 17:11
 
 
Uskom putanjom sam se kretala kroz gustu sumu. Mrak koji se mesao sa gustom maglom,obmotavao se oko golih krosnji drveca. Zvuci koji su parali usi i stvarali jezu ,plasili su me.  Niz kicmu mi se spustao strah ,mogla sam da osetim krv kako mi preliva misice. Grlo mi se stezalo ,teseci sebe, da su to samo nocne ptice i zivotinje koje svojim kretanjem stvaraju zvuke.  Nisam prestajala da se okrecem iza sebe ,oko svoje ose ,proveravajuci da li sam sama u toj crnoj sumi. Nije bilo nikoga ,sem velikog ,srebrnog meseca koji mi je obasjavao put,prateci me u stopu. Panican strah me je drzao i nikako nije hteo da popusti,ma koliko ja umirivala sebe . Moj unutrasnji mir bio je prodrman. Nikakvu kontrolu nad telom nisam imala,prestalo je da me slusa. Noge su mi se same dale u beg,trcanje koje je bilo otezano zbog snega. Rukama sam branila lice od grana ali mi se haljina kacila za siblje i siprazje,cepala se ...Nisam marila za to,samo sam nastavljala da pomahnitalo trcim dalje . Dahtala sam i borila se za vazduh ali se zaustavljala nisam . Noge su mi propadale kroz sneg ,padala sam i dizala se ponovo. Put mi je bio bez cilja . Nisam znala kad ce se pred amnom ukazati spas ,niti da li ce se pojaviti. Hladnocu nisam osecala i ako je moja haljina , sada vec ,bila  odrpana ,mokra i blatnjava ..negde sam izgubila ogrtac. Svaki put kada bih pala imala sam zelju tu i da ostanem . Zelela sam da ostanem tu u snegu ,nepomicna i mrtva .
Znala sam da zapravo nisam u nevolji ,ali mi predosecaj nije dozvoljavao da stanem . Vise nisam znala gde se nalazim,put sam davno izgubila. Sansa da naidjem na krcmu ili neciju kucu bila je minimalna. Izlaz iz sume kao da nije postojao. Sumovi iza mene postajali su bucniji . Ne obracajuci paznju ,misleci da je to moja haljina,kretala sam se dalje. Dok nisam cula dahtanje iza svojih ledja,tik iza mene ,shvatila sam da vise nisam sama. Da me predosecaj nije izdao. U mojoj trci ucestvovao je jos  neko. Ne zastajuci okrenula sam se iza sebe. Vukovi! Copor vukova ,gladnih. Trka za prezivljavanjem je pocela ,samo sto nisam znala kada. Ja sam trcala za svoj zivot oni za svojim. Mozak mi se paralizovao od straha. Mesto za skrivanje od mojih progonitelja nije bilo. Spas nije bio moguc ili se samo tako cinilo... Dok sam trcala pred ocima mi je jos uvek bila njihova slika. Niz velike,oste zube slivale su im se bale . Oci su im sijale a usi visoko zabacene iznad glave. Lovili su!! Negde duboko u sebi sam jos uvek skupljala snagu za zivot i,ako sam znala da mi nema spasa. Copor razjaren I gladan ,zeljan hrane ,krvi i mesa trcao je zamnom ,sneg im je najmanje smetao da me skoro sustignu. Molila sam se u sebi Bogu za pomoc.Nije me cuo ,nije uslusio moje molbe. Na trenutak sam zastala ,gazeci odrpani kraj haljine,ostala sam bez snege,moj spas je kasnio. 
Osetila sam teret na svojim ledjima koji me je ,svojom tezinom ,oborio na zemlju.  Ubica je skocio na mene zarivajuci svoje kandze u moje telo. Ostale zveri mu se pridruzise,zarivajuci svoje  zube u mene. Cimali su me uz rezanje i gnjavile ,dok su cepali prvo odecu . Gurali su duboko svoje ocnjake dok sam se ja cimala i branila rukama. Moje vristanje se rastezalo kroz sumu mesajuci se sa vucjim zavijanjem. Osetih zube u svoj vrat i utihnuh . Zadnji put sam pogledala u nebo i videla lepotu mesecine. 
Najdenom,ugledala sam samu sebe odozgo sa visine. Moje telo lezalo je bespomocno i bezivotno u snegu crvenom od moje krvi. Vucje sape i njuske dalje rovare po mom telu. Svesna da sam mrtva i da sam sada samo dusa koja posmatra kraj svog telesnog postojanja. Vukovi ,ubice moje,gutaju moje meso skoro ne sazvakano.  Odvajajuci ga od kostiju . Zivela sam zivot da bih postala hrana. Nisam vise uplasena,napustio me je strah i vratio se moj mir. 
   Znam da cu se ponovo roditi. Odlazim... Ne zeleci da gledam kako mi jedna bela vucica kida glavu ,razdvaja od tela . Odlazim nekud zadovoljna. Mislim ,da tamo gde odlazim,ceka me neko koga volim. Neko novo radjanje. 
 
 
 

Powered by blog.rs